уторак, 14. август 2007.

Druga

Miriše na tebe,
klizi ti pod kožom,
viri ti iz očiju,
diše kroz tebe,
priča sa mnom,
spava u agoniji,
spava za leđima,
mojim leđima!
Ne dolazi i ne odlazi,
uvek je tu,
čuči u tami i čeka me!
Da krenem,
da se otvorim,
da se prepustim,
da priznam,
da se skinem,
do gole kože,
do poslednje koske,
pa da me zadavi i raspori
do poslednjeg crva sumnje.